Design thinking nastao je kao odgovor na izazov: kako navesti menadžere da razmišljaju kao kreativci i primjene kreativne procese na rješavanje poslovnih izazova, pogotovo kod stvaranja inovacija i transformacije poslovanja. Pretvaranjem „neobjašnjivog“ kreativnog procesa u set alata nastali su glavni elementi Design thinking-a: opažanje, interakcija i istinsko upoznavanje korisnika. Kroz ovaj pristup uranja se u korisnikove osjećaje i korisničko iskustvo, što rezultira rješenjima primjenjivim na današnjem zahtjevnom i dinamičnom tržištu, i to znatno brže i jednostavnije u odnosu na tradicionalne pristupe rješavanju poslovnih problema.
Metodologija je izuzetno korisna u rješavanju složenih problema kroz: empatiju i razumijevanje korisničkih emocija i potreba, definiranje problema iz perspektive korisnika, stvaranje velikog broja ideja primjenom brainstorming-a te praktičan pristup u prototipiranju i testiranju rješenja.
Osim kod inovacija proizvoda i usluga, Design thinking metodologija stvara koristi i kod primjene na rješavanje problema u procesima usluživanja kupaca – od marketinga i prodaje do isporuke i servisa te reinženjeringa internih poslovnih procesa i organizacijskih odnosa.
Design thinking omogućava usvajanje novog pristupa kreativnom razmišljanju kod rješavanja svih složenih problema kojeg polaznici mogu primijeniti u svojim projektima, poslovanju i svakodnevnom životu.